Home » Domaće riči » Ć

 
 
 

Domaće riči

Anketa

Na izlet bi voljeli oti?i u...

Ć

ćakula
1. Gl ȁsina, govorkanje, neprimjerena i nepouzdana vijest o drugome, ogovor. Pr. Ma kaiša ti, jesi čula ćakulu za Miru Kundakovu? 2. Čavrljanje, lagani razgovor bez teških tema, razgovor uz kavu o nebitnim stvarima i sl. Pr. Aj svrni der se popodne na ćakulu.
Komentari: Podrijetlo: tal. (chiacchiera – čavrljanje, ogovaranje; glasina; chiacchierare – ogovarati, čavrljati, brbljati) -> hrv.

 

ćakulati
1. Ogovarati, širiti glasine o nekomu, govoriti iza leđa. 2. Brbljati, čavrljati, govoriti o nebitnom, lagano razgovarati.
v. ćakula.
Komentari: Podrijetlo: od “ćakula”, što v.

 

ćakulona
Osoba sklona ćakulama i ćakulanju, osoba koja sudjeluje u ćakulanju, osoba koja voli ogovarati i sl.
Komentari: Podrijetlo: od “ćakula”, što v.

 

ćale
Naočale, oćale.

 

ćapalica
kurelja, što v.

 

ćaran
Zdrava razuma, mentalno zdrav, normalan, priseban. Češće se rabi u negativnom nego u potvrdnom obliku, npr. “Nije ti on baš ćaran.”
Komentari: Podrijetlo: tal. (chiaro – čist, ispravan, jasan, bistar, priseban, zdrav) -> hrv.

 

ćemer
1. Kameni svod, svod napravljen uglavljivanjem stijena, posebno kod bunara i rupa za paljenje klačine. 2. Luk od uglavljenih stijena, npr. iznad vrata, prozora i sl. 3. Bilo kakava građevina od suhozida s kamenim uglavljenim svodom (npr. poljska kućica).
4. Muški pojas, najčešće kožnati, s pretincima za novce i druge potrepštine, pripasač, pripašnjača.
Komentari: Podrijetlo: perz. -> tur. (kemer – 1. Pojas, pripasač. 2. Luk, svod.) -> hrv.

 

ćemeriti
1. Nadsvođivati što uglavljivanjem stijena, uglavljivati stijene prilikom postavljanja krova, luka ili svoda. 2. (posebno) Nadsvođivati bunar uglavljivanjem stijena, uglavljivati stijene prilikom postavljanja krova bunara.
Komentari: Podrijetlo: od “ćemer”, što v.

 

ćikara
Keramička posuda zapremine oko 0.2 l koja se koristi ponajviše za pijenje mlijeka i mliječnih prerađevina. Prema ovom je pojmu u Cetinskom kraju postalo prezime Ćikara.
Komentari: Podrijetlo: mlet. -> hrv.

 

ćoša
1. Kut, ugao, istaknuti dio koji spaja dvije ravnine nekog objekta. 2. Pren. a) “Utrat’ u ćošu” – “suziti nekomu izbor na jednu mogućnost”, “maksimalno ograničiti nekoga”; b) izreka: “Žena drži tri ćoše kuće.” – zapravo u obitelji odlučuje žena, iako se uvijek “vlast” pripisuje muškarcu.
Komentari: Podrijetlo: perz. -> tur. -> hrv.

 

ćošak
v. ćoša.

 

ćusto
1. Upravo, baš onako kako treba, točno pogođeno (najčešće kad stoji uz imenicu), npr. “Zviznijo san ga ćusto u glavu!”. 2. Čvrsto, sigurno, npr. “Malo bolje priveži samar, ne stoji ćusto na magaretu.”. 3. Lijepo, zgodno, prikladno, skladno, npr. rera:
Svitu muka šta san šesna struka,
Šnajder kroji pa mi ćusto stoji.

Podijeli Podijeli Podijeli