Domaće riči

Anketa

Na izlet bi voljeli oti?i u...

K

kaciola
v. karciola.

 

kacivola
v. karciola.

 

kain
v. kajin.

 

kaiš
Remen, traka od štavljene kože za razne namjene. Posebna i najbolja vrsta opanaka su opanci na ~, tj. opanci koji se ne vežu žnirancima nego imaju mali remen za kopčanje. O tome pjeva i rera:

Lipe li su mlade Brnažanke,
Koje nose kaiš na opanke.

(namjerna inverzija smisla).

Podrijetlo: tur. (kayış – remen) -> hrv.

 

kajin
Lavor, limena ili plastična kružna, široka i plitka posuda za umivanje i/ili pranje.

 

kajiš
v. kaiš.

 

kalača
karlova, što v.

 

kalais
Kositrena presvlaka ne nekom metalu, posudi. v. kalaisati.
Podrijetlo: v. “kalaisati”.

 

kalaisati
1. Presvlačiti neki metal (posudu) kositrom. Sve je bakrene posude trebalo kalaisati jer inače izlučuju otrovne spojeve. Tako se npr. kotao od rakije svake godine treba kalaisati. 2. Krpiti rupe na metalnim posudama pomoću kositra.
Pr. starinska psovka “Sunce ti kalaisano!”
Podrijetlo: tur. (kalay – kositar) -> hrv.

 

kalajis
v. kalais.

 

kalajisati
v. kalaisati.

 

kaldrma [ kȁldrma ]
1. Dio popločan kamenim pločama, pločnik od kamenih ploča.
2. (Šire značenje) teren nasut kamenjem i izravnat kao podloga za betoniranje.

Podrijetlo: grč. (kalós drómos – lijep put ) -> tur. (kaldırım, yaya kaldırımı – pločnik, popločani put) -> hrv.

 

kamiš
v. kamiša.

 

kamiš|a
1. Cijev koja spaja nausnicu i glavu lule, zavinuta u obliku slova “S”. Najpoznatije po proizvodnji ~a bilo je selo Zelovo, o čemu pjevaju rere:

Mala moja sa Zelova biše,
Ovce čuva i mota kamiše.

Mala moja na Zelovu živi,
Ovce čuva i kamiše krivi.

2. Pren. ljubit’ (se) kroz ~u lažno voljeti, pokazivati ljubav i naklonost, a zapravo mrziti i željeti zlo.

Podrijetlo: tur. (kamiş – cijev, slamka, pisak, trska) -> hrv.

 

kanavaca
Kuhinjska krpa, otirač za ruke u kuhinji i blagaoni.

Podrijetlo: tal. (canovaccio – kuhinjska krpa, krpa za prašinu)

 

kančelo
v. kančilo.

 

kančilo
Namotaj vunenog konca za pređu.

Sl.: tri kančila spremna za pređu.


Sl.: tronožac i kančilo.

 

kandelir
Svijećnjak, stalak za jednu ili više svijeća, osobito se misli na crkvene svijeće odnosno svijećnjak.

Podrijetlo: lat. (candela, -ae, f. – voštana svijeća) -> tal. (candela – svijeća) -> hrv.

 

kantinela
1. Drvena jelova tanka letva, debela 1,5 do 3 cm, široka 4 do 6 cm. 2. Posebno, letva tih osobina, koja na krovu spaja grede i drži crijep.

 

kantun
1. Kut, ugao. 2. Pren. ”kantun kruva” - krajnji dio kruha, sam kraj štruce kruha. 3. Četvrt.
Podrijetlo: tal. (cantone – srez, četvrt, okrug) -> hrv.

 

kapac
1. Možda, moguće, može biti da. Pr. Mogi li ja s vami zapivat’? – Ajde, kapac tendiš kad pitaš. 2. Očito, zasigurno, očigledno, jasno. Pr. a) Undak ćete vi za koji dan opet svratit’? – Je, dide, kapac oćemo, silno nam je stanje kosit. b) Dobar je ovi sir, a? – Kapac. 3. Sposoban, u stanju, kadar. Pr. Mudar ti je on, kapac je i Salamuna privarit.

 

kapula
Crveni luk (bot. Allium caepa L.).
Pr. zagonetka“Sidi vila na moru, kosa jon na dvoru.” (kapula)

Podrijetlo: lat. (caepe, caepis, n. i caepa, -ae, f. – luk, pa je prema tome bot. Allium caepa – crveni luk) -> tal. (cipolla – crveni luk) -> hrv.

 

kar
Zaprežna kola za konje s četiri kotača, u stara vremena drvena s metalnim obrubom, a u novije vrijeme metalna sa zračnicom i gumom. Redovito je imao četiri čvrsta stupa za moguću potrebu prijevoza sijena ili slame i sl. Kočio se krikom, a na velikim uzbrdicama mačkom, što v.

Podrijetlo: tal. -> hrv.

 

kariola
Kolica za prijevoz manjeg obujma tereta, s jednim kotačem naprijed po sredini i s dvije ručke za guranje. Prvenstveno se misli na noviju, odnosno metalnu napravu, dok se drvena i starija bliskoznačnica naziva kolica ili tralje, što v.

Sl.: Kariola, korištena i nova.

Podrijetlo: tal. (carriola – ručna kolica s jednim kotačem) -> hrv.

 

karlova
Posuda u koju se tijekom dana skuplja otpad od hrane (spirine) i u njoj se nosi svinjama jesti.

 

kašeta
1. Drvena kutija, sanduk. 2. Gajbakištra, posuda za držanje i prijenos boca pića (mineralne vode, pive ili vina).
Podrijetlo: tal. (cassetta – kutija, sanduk, škrinja) -> hrv.

 

kašetin
Klizni pretinac u stolu, ladica, škafetin.

Podrijetlo: tal. (cassettone – sanduk, pisaći stol, ladica; od cassetto – kovčeg, kutija, škrinja) -> hrv.

 

katriga
Drvena stolica.

Podrijetlo: grč. (transkr. kathedra – sjedište, stolica) -> lat. (cathedra, -ae, f. – stolica) -> tal./mlet. (cattedra – stolica) -> hrv.

 

kavnjača
Koguma, lončić s ručkom za kuhanje kave.

 

kazan
Oveći kotao za kuhanje većih količina hrane, topljenje masti i sl., najčešće se podrazumjeva nad otvorenom vatrom (osim u slučaju kad se govori o kazanu od kotla za peći rakiju). Poznati su kazani domaće izrade, koji se dobiju prepolavljanjem limene aluminijske bačve.

Podrijetlo: perz. -> tur. -> hrv.

 

kiselina
Kiselo mlijeko; dobiva se tako da se malo (čaša) kiseline (što se naziva kvas, prema krušnom kvasu) ulije u posudu s mlijekom koje se želi ukiseliti, tj. pretvoriti u kiselo mlijeko.

 

klapalica
Igračka u obliku malih kolica s dugim držalom koja na kolima imaju spojena “krila” tako da vožnjom klapaju odnosno mašu. Najčešće bi se djeci kupovala na dernecima. Drugi je naziv tica.

 

klašnje
1. Biljac, sukanac (v.), debeli pokrivač otkan od ovčije vune. Ima tri pole - tri komada koja su spojena i obrubljena. 2. Jedna pola (jedan smotak) za izradu sukanca tj. klašanja u prethodnom smislu, kao cijelog pokrivača. 3. Čarape do koljena. 4. Općenit naziv za komad debele i greze suknene tkanine, npr. komad koji se stavlja na magare ispod samara, komad za klupu na kojoj se sjedi i sl. Pr. poslovica “Magaretu klašnje, magaretu lašnje.” (Kad magaretu stavimo klašnje ispod samara, odmah mu je lakše.)

 

klepac
Uzdužno simetrični, pri vrhu blago zaoštreni i spljošteni maleni čekić za klepanje ručne kose. Redovito se uz klepac koristi i bakva, što v.

Sl.: klepac (leži na panju) i bakva.

Sl.: klepac, kosa i bakva.

Sl.: klepanje kose.

 

klepati
1. Laganim ali čestim udarcima čekićem (klepcon) izravnavati i dotjerivati oštricu ručne kose. Najčešće su ti udarci ritmički povezani, tako da se može čuti u selu kad netko ~ kosu. Nekada se kaže kako se i mlinski kamen ~ 2. svrš. s~ti Sastaviti ili napraviti nešto na brzinu, relativno loše ili bez dovoljno materijala, da jedva služi svojoj namjeni.

 

klipina
kurelja, što v.

 

kogula
v. koguma.

 

kogulica
v. koguma.

 

koguma
Kavnjača, lončić s ručkom za kuhanje kave.

Podrijetlo: tur. -> hrv.

 

kolut
1. Bilo koji šuplji simetrični predmet koji ima kružni oblik. 2. Pecivo u obliku kružnog vijenca širine od oko 5 cm i promjera od 20 cm do 30 cm, pravljeno od bijelog brašna i potom sušeno. Redovito se nosilo i/ili držalo nanizano na konpcu, a poznati običaj na selu je bio da se ~i daruju djeci za pričest, kada bi ih djeca nerijetko objesila oko vrata da se pohvale. 3. Dio metalnog ukrasa muške narodne nošnje, odnosno jačerme, (srebrni) metalni krug promjera otprilike 8 cm do 12 cm, koji visi uz vanjski rub prsnog dijela jačerme tako da omeđuje ilike. ~i dolaze u nizovima, jedan ispod drugoga, redovito sa svake strane po tri, tako da se djelomično preklapaju, a učvršćeni su ukrasnim pucama. Neobavezni su dio nošnje, kao i većina metalnih ukrasa (tj. bogatiji su ih imali, a siromašniji ne).

Sl.: koluti na jačermi.

 

komaštre
Lanac koji stalno visi iznad ognjišta i služi za vješanje bakre ili bronzina prilikom kuhanja ili peke prilikom zagrijavanja za pečenje.

Pluralia tantum. Podrijetlo: grč. -> hrv.

 

konak
1. Noćenje negdje izvan svoje kuće, npr. “Iđen u babe na konak.” ili “Primila san je na konak.”, ali “Osta’ je kod mene na konak.” (dakle, kad bismo očekivali instrumental “na konaku”, iznimno dolazi ili može doći akuzativ ”na konak”). 2. Prenoćište, mjesto za noćenje, npr. “Bile su već sitne ure, ali srićon san naletio na konak.”. 3. Pren. “Pričati Markove konake” - a) pripovijedati (ili raditi što drugo) na dugo i na široko, tako da postane dosadno; b) izmišljati, pričati nemoguće i izmišljene događaje, pričati lovačke priče.
Podrijetlo: tur. -> hrv.

 

konga
v. koguma.

 

konistra
Pletena drvena (od pruća, najčešće vrbova) četvrtana košara za robu. Posebno se ističe pri donošenju dote kad se cura udaje i kad majke idu na babine kćerima (uglavnom u nju stave namirnice i druge darove za dijete).
Podrijetlo: ngrč. (transkr. kanistro – košara) -> tal. (canestro – košara) -> hrv.

 

kontarisati (se)
v. kuntarisati (se).

 

kotula
Ženska (pod)suknja.
Podrijetlo: tal. -> hrv.

 

krakun
Zasun na vratima od kovanog željeza u obliku slova “L”, koji vodoravnim pokretanjem zatvara odnosno otvara vrata.
Pr. rera:

Ja na silo, mala krakun tura,
Misli ona da ja neman cura.

 

kramp
v. mašklin. Ovaj oblik dosta se više upotrebljava u sjevernijim naseljima Cetinske krajine.
Podrijetlo: njem. -> hrv.

 

kredenca
v. kredencija

 

kredencija
Kuhinjski ormar za posuđe i kuhinjski pribor, komoda. Ukoliko je ostakljena, ~ se naziva vitrina.

Podrijetlo: tal. -> njem. -> hrv.

 

krik
1. Vanjski dio sustava za kočenje na karu, čijom se vrtnjom (krikanjem) koči kar. Nalazi se redovito s prednje strane kara, s desne strane ispod sjedala. 2. Pren. U raznim izražajima označava previše nečega ili prepuno ljudi; npr. “Ima i’ pun kar i jedan na ~u” (ima ih jako puno); “Ma ne more više stat… jedino ako ‘š na ~ stavit!” (zaista ne može više stati).

 

krikati
1. Vrtiti krik kako bi se zakočio kar. 2. Obavljati radnju koja se sastoji od vrtnje određenog dijela neke naprave.

 

krožet
Kratki muški prsluk u narodnoj nošnji, izrađen od smeđeg platna (ili od dvije vrste smeđeg platna) i ukrašen na razne načine, koji se nosi iznad košulje, a ispod jačerme, i to najčešće samo u svečanijim prigodama, a ne inače. U slabinama je malo zategnut malim tanjimkaišem od istog materijala. Duž prednje strane ima dva niza rijetkih dugmadi, od kojih se, kad se zakopča, vidi samo jedan, te na lijevoj strani prsa mali ukrašeni džep, a ukrašeni su i spojevi duž boka te krajevi. Neki ~i, osobito vrlički, imaju još neke dodatne ukrase, bilo tkaninske, bilo metalne (srebrne). Nekad se za jačermu kaže i krožet.

 

krto
Košara ispletena od šiblja (vrbe) koja se najčešće koristila pri berbi grožđa i ostalog voća.

 

kudilja [ kùdilja]
1. Zašiljeni štap, ponekad lijepo izrezbaren, s rubnikom na koji bi se nabila vuna iz koje se prela pređa; potrebno okretanje tada se vrši izravno rukom. Ovako se vuna prela pri čuvanju ovaca i/ili krava ili pri prelu; više u sjevernijim krajevima Cetinske krajine. 2. Drvena sprava na koju se stavljala ovčija vuna iz koje se prela pređa (u južnijim krajevima Cetinske krajine i Bosni), a pokretala se nožnom polugom.
Pr. rugalica:

Oj nevisto lina, 
Kudilja ti drima, 

Diver kuću pomejo, 

U za’ čas te dovejo.

3. Količina vune koja se natakne u jednom mahu na kudilju (1.) za presti, zavijača. Pr. Juče san isprela dvi kudilje vune. 

Sl.: predenje vune kudiljom i vretenom.

Podrijetlo: prasl. (*kǫdìlja (rus. kudél’, polj. k¹dziel)) -> hrv.

 

kudulja
v. kudilja.

 

kukumar
Krastavac (bot. Cucumis sativus), povrtna biljka iz porodcie bundeva koja se koristi za salatu.

Podrijetlo: lat. (cucumis, -eris, m. (ili n.) – krastavac, od toga bot. Cucumis sativus) -> hrv.

 

kuntarisati (se)
1. (povratno) Riješiti se, osloboditi se čega negativnog, lekuperati se, izbaviti se iz nečega. 2. Maknuti koga ili što iz stanja koje je gore za subjekt u stanje koje mu je povoljnije, udaljiti od sebe objekt koji smeta.
Pr. a) “Tribalo bi se kuntarisat luga iz špakera! – Jesan, jesan, kuntarisa san ga sinoć.”; b) “Ajme šta je naporan, jedva san ga se kuntarisa!”; c) “Tribalo bi strica otrat u grad. Evo, sad ću ga kuntarisat.”
Podrijetlo: tur. (kurtarmak – spasiti (se), izbaviti (se), osloboditi (se), riješiti (se)) -> hrv.

 

kuntarisovati (se)
v. kuntarisati (se).

 

kurdelica
1. Dugi uski komad rezane i uvijene tkanine ili pletenog sukna koji služi za vezanje (vreća, šotanetraveže) ili za ukras; konopčić, konpac.
Pr. rera:

Mala moja, kad pođeš u brdo,
Veži gaće kurdelicon tvrdo!

Podrijetlo: tal. (corda – konpac, konop) -> hrv.

 

kurelja
Unutrašnji dio, osnova klipa kukuruza, na kojem raste zrnje, a koji ostane nakon što se oruni zrno. Često se koristi za piriti vatru. Drugi nazivi su: ćapalica, kureljica, kureljina, paćera, turina, sturina, stura, paćalica, klipina, paćura, čepina, okomina… što v.
Zanimljivost: gotovo svako selo, a nekad i zaselak u Cetinskom kraju ima svoj naziv, zato je ovako puno sinonima, a vjerojatno svi nisu ni obuhvaćeni.

 

kureljica
kurelja, što v.
Podrijetlo: umanjenica od “kurelja” koja je izgubila umanjeničko značenje.

 

kureljina
kurelja, što v.
Podrijetlo: uvećanica od “kurelja” koja je izgubila uvećaničko značenje.

 

kušin
Jastuk.

Podrijetlo: tal. (cuscino – jastuk) -> hrv.

 

kuškinja
Podrepnjak, kožni kaiš koji se stavlja konju pod rep da drži sedlo.

Porijetlo: tur. (kuskun, kuskune – podrepnjak) -> hrv.

 

kutlača
Velika drvena žlica za miješanje tekuće i/ili žitke hrane pri kuhanju u bakribronzinukazanu i sl., varnjača.

 

kutljača
v. kutlača.

 

kužina [ kùžīna ]
1. Kuhinja. Pr. Di je baba? – Eno je u kužini. 2. pren. Stil ili ukus kuhanja, kuharsko umijeće; hrana spremljena po određenom umijeću kuhanja. Pr. a) Nema ditetu do materine kužine. b) Uvik se moj Pipe pojmi na materinoj kužini. (fraza na kužini).
Podrijetlo: lat. (coquina, -ae, f. – kuhinja, kuharstvo) -> tal (cucina – kuhinja) i mlet. (mlet. cusìna – kuhinja) -> hrv.

 

kvasina
1. Ocat, otopina octene kiseline. 2. Pokvareno (ukvasano) vino. 3. Pren. “Otić’ na kvasinu” - poludjeti, postati senilan, doživjeti pomračenje uma.

 

Podijeli Podijeli Podijeli