Domaće riči

Anketa

Na izlet bi voljeli oti?i u...

V

vamo
Ovdje; u smjeru govornika koji izgovara “~”.

 

vamoka
Produljeni oblik od vamo, što v.
Ovaj oblik prisutniji je u sjevernom i sjeveroistočnom dijelu Cetinske krajine, slično kao i “tuteka”.

 

vamokare
v. vamoka.

 

varćak
Dubljena drvena posuda od jednoga komada koja je služila kao mjera za žito u zrnu. Drži od 8 do 10 kg žita, iako najčešće oko 10. U stara se vremena davalo redovine varićak žita po krizmanoj osobi u obitelji. Nekoć se vjerovalo da se pomoću varćaka može otkriti ako je netko mora: onaj u koga se sumnjalo trebao je dragovoljno sjesti na varćak i to je značilo da nema nadnaravnih moći. Ako bi odbio sjesti, to je značilo da je mora.

 

varenik|a
1. Domaće (tek) skuhano (svareno) mlijeko najčešće od krave, ali i od ovce ili koze.
2. Pren. doć’ će on meni na ~u Bilo kada nadoknadit ću štetu koju mi je nanio.
Podrijetlo: od “variti”, što v.

 

varićak
v. varćak.

 

variti
1. Kuhati.
2. Probavljati u želucu, npr. “Ništa kripnije od pure, cili dan je ne moš provarit’!”

Svrš. svariti.

 

varnjača
Oveća drvena kašika za miješanje pri kuhanju.
Podrijetlo: od variti, što v.

 

vas
1. Sav, cio, cijeli, čitav, potpun; npr. ”Vas grad je doša na pijacu.” 2. Puno, u velikoj mjeri, uvelike; npr. “Uh, šta je vruće, vas san se upotio.”

 

velcada
Ukrasni sjajni prekrivač za krevet kojeg su donosili iz Njemačke.

 

verzaš
v. verzot.

 

verzet
v. verzot.

 

verzot
Vrsta zeljastog povrća iz porodice krstašica, kupus namreškanog lista, tamnijeg od lista glavaša, kelj.
Pr. popjevka rugalica:

Slava tebi kupusu glavašu,
verzašu, govno ti od zeca,
Baš od zeca koji se prndeca.

Podrijetlo: tal. (verza – kelj, kupus) -> hrv.

 

vezlo
Vezenje, ručni rad koji se radio vezući.

 

vicijuzast
Hirovit, šaljiv, sklon pretvaranju ozbiljne stvari u smiješnu, sklon vicijama, koji umije izvicijati.

Podrijetlo: od “vicija”, što v.

 

vitrina
Ostakljeni kuhinjski ormar u kojem se predmeti drže bilo radi dostupnosti, bilo radi ukrasa, poseban oblik kredencije, što v.
Podrijetlo: lat. -> fr. -> hrv.

 

vrčina
Noćna posuda, redovito metalna.

 

vučija
Drvena duguljasta plosnata posuda za donositi vodu s bunara ili izvora. Izrađivala se najčešće od jalovine kako bi bila lakša za nositi, ima dva dna oblika elipse, jedno manje, jedno veće, tako da se od dna sužava prema vrhu. Redovito bi je žena prtila na leđa ili bi se u paru uprtile na magare.
Pr. a) rere:

Curo moja, crkla od sučije
Kad ne moreš nositi vučije.

Moj dragane, zeleni’ očiju
Prodat ću te pa kupit vučiju.

b) zagonetka: Na vodu jalovo, a s vode steveno. (magare s vučijama).

 

vundeć
Talog (debljine od 0,5 do 1 cm) od zrnaca kave koji se skupi na dnu šalice, a posebno se vidi kad se kava popije. Nerijetko se znade gatati iz ~a, gdje se naučenim znanjem čitanja taloga u obrisu koji ostavi ~ prepoznaju različiti znakovi, te ih se odmah i tumači u odnosu na sudbinu.

 

Podijeli Podijeli Podijeli